Društvo

Tekst Jelena Kljajević

Foto Institut za bolesti djece

Institut za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore, u kojem je više od četiri stotine zaposlenih među kojima su osamdeset dva ljekara, ove godine obilježava šezdeset godina postojanja.

Tim povodom posjetili smo Institut i razgovarali sa direktorom - dječjim hirurgom Veliborom Majićem, a razgovor su slušaoci Radio Kotora imali priliku da čuju u okviru današnjeg izdanja dječje emisije “Radost”. 

Na pitanje: kako su najmlađi među nama “podnijeli najintenzivniji kovid period” odnosno da li je istina da su se, za razliku od odraslih, lakše oporavljali, odgovara da je, uglavnom, tako. Ipak, kako navodi, kod određenog broja mališana javljale su se zdravstvene tegobe u post kovid periodu, a slična situacija zabilježena je širom Evrope i svijeta.

“ Imuni sistem djece je, u njavećem broju slučajeva, na zadovoljavajućem nivou. Uglavnom nemaju komorbiditete odnosno hronične bolesti, ali su oni mališani koji ih imaju bili u povećanom riziku. Ipak, u postkovidu se kod određenog broja djece javio novi entitet, multisistemski inflamatorni sindrom – takozvani MIC – C. Radi se o tome da djeca razviju neki autoimuni odgovor u okviru kojeg bude zahvaćeno više organa i organskih sistema , a najteže se manifestuju na srčanom mišiću. Može biti jako opasan ukoliko se ne prepozna na vrijeme i ne uključi adekvatna terapija.  O ovom sindromu se govorilo u cijelom svijetu, velika dilema je bila u vezi sa njegovom pojavom. Kod nas je na Institutu bilo jedanestoro djece sa težom kliničkom slikom, od kojih je osam bilo životno ugroženo. Srećom, nismo imali smrtnih slučajeva i mali pacijenti su se oporavili” – kaže dr Majić.

U periodu kovida su se, dodaje, kod djece javljali i drugi zdravstveni problemi.

“ Rano je zaključivati, s obzirom da je kovid infekcija još uvijek prisutna. Ipak, postoje neke naznake od strane kolega koji rade sa djecom da je u postkovidu zabilježen rast pojedinih autoimmunih bolesti poput crijevnih bolesti kao što je Kronova, zatim ulceroznog kolitisa. Čini se da je povećan broj mališana koji imaju ove tegobe u odnosu na neki prethodni period” – kaže dr Majić.

Na pitanje: koliko je u procesu liječenja komunikacija sa malim pacijentima, a naročito njihovim roditeljima značajna, odgovara da je veoma važna, ali i da je delikatna.

 “ Nema većeg izazova za roditelja nego kada mu je dijete bolesno, naročito ako se radi o ozbiljnoj bolesti. Zato kao ljekari moramo imati psihološki pristup. Dijete gleda u svog roditelja, pa ako je roditelj uplašen - i mališan će osjećati isto i čak može slabije reagovati na terapiju. Ukoliko, sa druge strane, roditelj pokaže da vjeruje – vjerovaće i dijete” – kaže dr Majić.

Doktora smo pitali i da li je u Institutu za bolesti djece dovoljan broj stručnog kadra.

“ U određenim specijalizacijama nemamo dovoljno ljekara. Nedostaju nam, na primjer, dječji radiolozi i fizijatri. Raspisali smo konkurs za ove specijalizacije. To je proces koji ne može tako brzo da se završi. Ono što me ne raduje jeste činjenica da na prošlom konkursu za specijalizacije koje se odnose na dječju hirurgiju, dječju  pedijatriju i neonatologiju, zatim na dječju neurologiju - nije bilo zainteresovanih kandidata” – kaže dr Majić. Pitali smo ga i koji su, po njegovom mišljenju, razlozi za takvu situaciju.

“ Možda su te mlađe generacije ljekara pragmatičnije. Moguće je da razmišljaju o privatnom poslu i time na određen način komfornijem životu. Oni su svjesni da je ovo izazovan i naporan posao pa se odlučuju za neke druge specijalizacije – one koje ne podrazumijevaju dežurstva i silno vrijeme provedeno u operacionim salama te na intenzivnim njegama” – objašnjava dr Majić.

Zgrada u kojoj je smješten Institut za bolesti djece izgrađena je 1962. godine, a smještajni kapaciteti, ističe dr Majić, nisu dovoljni.

“ U posljednjih dvadesetak godina se primjenjuje integrisani sistem u kojem je namjera da se sva djeca liječe na jednom mjestu. Mali je broj centara u regionu koji su to obezbijedili. Zapravo, mislim da izuzev Instituta za majku i dijete na Novom Beogradu, ostale “kuće” to nemaju. Mi imamo pedijatriju, dječju hirurgiju, dječju oftalmologiju, dječju otorinolaringologiju. Pridružen nam je i Centar za autizam, tako da je tu praktično dječja psihijatrija. Imamo dječju fizijatriju…Zapravo, jako smo kompleksan sistem, a zgrada nije građena za tu namjenu. Dosta se teško snalazimo sa prostorom. Neke specijalizacije nisu postojale ranijih godina. Danas postoje dječji alergolozi, reumatolozi…. Centru za neonatologiju gravitira cijela Crna Gora i dio Hercegovine. Prije nekoliko dana smo na ovom odjeljenju imali četrdeset jednog malog pacijenta, a naš kapacitet je dvadeset osam. Dakle,  kapaciteti su nam dosta skučeni” – objašnjava dr Majić.

Ipak, kako navodi, način gradnje objekta u kojem se Institut nalazi je, u najintenzivnijem kovid periodu, bio jako koristan za način rada prilikom zbrinjavanja malih kovid pacijenata, ali i onih drugih.

“ Ono što mogu pohvaliti jeste činjenica da je zgrada rađena paviljonski. Tih šezdesetih godina su bile dominantne zarazne bolesti. Zato nam je ovaj način funkcionisanja bio veoma praktičan tokom kovida jer smo mogli da izolujemo kovid pacijente. Poseban ulaz bio je predviđen za njih. Dakle, neko ko je pravio plan gradnje nije, vjerovatno, mogao pretpostaviti da će nama danas to biti jako značajno” – kaže dr Majić.

Šezdesetogodišnjica Instituta za bolesti djece obilježava se uz dva značajna događaja. Prethodna dva dana u njihovim prostorijama je održan simpozijum kojem su prisustvovali eminentni ljekari i profesori, pedijatri, dječji hirurzi i drugi stručnjaci koji rade sa najmlađima iz regiona. Skup je akreditovala Ljekarska komora Crne Gore, pa će određeni predavači i slušaoci dobiti bodove za obnavljanje licence.

“ Drugi dio programa planiramo 29. novembra i radi se o zvaničnom obilježavanju jubileja, zajedno sa kancelarijom UNICEF-a i Rotari zajednicom Crne Gore. Radi se o akciji  koja je bila usmjerena ka odjeljenju neonatologije. Zove se “Suviše mali da možemo sami”. Sredstva su prikupljana tokom ove godine i mi smo opremu već dobili, ali će biti zvanično promovisana 29. novembra. Dobili smo mnogo opreme za neonatologiju – četiri inkubatora, respirator, a u planu je još jedan respirator. Vrijednost je oko sto hiljada eura. Zaista je prilika da pohvalim i UNICEF i Rotari zajednicu što su imali sluha da pomognu najranjiviju populaciju djece. Ovih dana, recimo, imamo na neonatologiji petnaestak mališana čija je tjelesna masa između jednog i dva kilograma. Tu je potrebna ozbiljna njega, adekvatna oprema i vrlo obučeno osoblje, od ljekara do medicinskih sestara” – zaključuje dr Majić.

Podsjetimo, intervju je realizovan u okviru projekta “Sloboda govora-govor mržnje, izazovi u komunikaciji” i “Pandemijska realnost – između znanja i pretpostavki” , finansiranog od strane Ministarstva kulture i medija Crne Gore.

Repriza dječje emisije “Radost” čiji je gost bio direktor Instituta za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore dr Velibor Majić, na programu je u utorak 22. novembra od 19 i 30.